Mark St. Germain: POSLJEDNJA FREUDOVA SEANSA

Godina je 1939. Europa tone u kaos Drugog svjetskog rata, a mi svjedočimo neočekivanom susretu ateista Sigmunda Freuda i vjernika C. S. Lewisa I njihovoj strastvenoj raspravi u potrazi za smislom.

U neminovnom srazu dvaju svjetonazora, ova dva velika uma čije je mišljenje i djelovanje uvelike oblikovalo današnji svijet, sukobljavaju se oko pitanja Postoji li Bog?. Tijekom jednoipolsatne gorljive potrage za smislom imamo priliku zaviriti i u njihove osobne životne priče koje su ishodišta njihovih uvjerenja, ali i dvojbi.

Ova drama, bogata promišljanjima o smislu života, postavlja kompleksna pitanja o našoj civilizaciji i našem o današnjem vremenu, ali i o vječnoj potrebi čovjeka da objasni svijet i pronađe smisao.

Posljednja Freudova seansa dobila je 2009. godine prestižnu nagradu Off Broadway Alliance.

Iz kritika o predstavi

‘Bezvremenski tekst i parada glumačkog umijeća’

‘Marko Torjanac opet nam je na hrvatske pozornice postavio odlično, bezvremensko djelo.’

‘Obojica glumaca u međusobnom nadigravanju čine bit Seanse. Odlično se prepoznaju i nadopunjuju.

Bojana Radović, Večernji list

‘Tako tešku temu i briljantan, svevremen i aktualan tekst mogu iznijeti samo najbolji i kazalištu, umjetnosti i dubinskim egzistencijalnim pitanjima najposvećeniji glumci.’

‘U stalnom verbalnom nadmetanju i međusobnoj suigri moćan a nježan Marko Torjanac kao dosljedan Freud izgubljenih iluzija i Franjo Dijak kao nježan a moćan oksfordski profesor s osobnom tajnom publici nude pravi redateljski i glumački užitak.’

‘Torjanac je izvrsno i za glumce i publiku tečno, precizno i plastično preveo tekst i sam ga režirao. Izvrsno vodi cijeli intelektualni dvoboj kao Sigmund Freud, pokazujući unutarnju snagu slavnoga psihoanalitičara, ali i vlastitu glumačku moć.’
Mira Muhoberac, Kazalište.hr

‘Iza naizgled jednostavne rasprave skriva se precizan režijski i dramaturški mehanizam. Tu se ne radi o pukom prepucavanju oko postojanju Boga, već o smirenoj i kulturnoj raspravi dvojice intelektualaca protkanoj humorom, raspravi kakva nedostaje u našem društvu.’

‘Predstava koja će, zahvaljujući osebujnoj energiji glumaca, gledatelja s lakoćom preseliti u Freudov londonski dom.’

‘Franjo Dijak je u potpunosti ušao u ulogu mladog strastvenog pisca dok Torjanac, uz realistično portretiranje Freudova zdravstvenog stanja, briljira u ironičnim komentarima na račun mladog Lewisa. U predstavi je najvažnija upravo njihova zajednička energija.’
Marko Vrančić, Ziher.hr

‘Odlični glumci u redateljski fino vođenom duelu raspravljaju ozbiljno i uvažavajući onog drugog. Zato mi je bilo osvježenje slušati i gledati kako dva pametna čovjeka razgovaraju o nečem ozbiljnom i važnom.’

‘Vrlina je otvaranje ozbiljne teme i ozbiljnog razgovara o Bogu na profesionalnoj kazališnoj sceni koja na taj način ne govori već gotovo stotinu godina. Ja bih je najradije i treći put gledala. I zato je svesrdno preporučujem.’

Sanja Nikčević, Bitno.net