CEREMONIJA (La cérémonie)

psihološki triler, Francuska, Njemačka, 1995., 111'

Visokokultivirana obitelj Lelièvre, ljubitelji slikarstva i opere – bračni par Georges i Catherine te njihova tinejdžerska djeca Melinda i Gilles – zapošljavaju kao služavku u svojoj ponešto izoliranoj otmjenoj kući u Bretanji mladu Sophie koja skriva da je nepismena. Sramežljiva i introvertirana Sophie je potpuno posvećena svojim dužnostima i obitelj je brzo zavoli.

No Sophie se sprijatelji sa seoskom poštaricom Jeanne, hladnom ženom koja gaji bezgraničnu mržnju i ljubomoru prema bogatima, posebno Lelièvreovima. Dvije žene brzo otkrivaju blisku vezu: prva je slučajno ubila svoju četverogodišnju kćer, druga svog invalidnog oca, a obje su bile optužene za ubojstvo, ali su izbjegle osudu zbog nedostatka dokaza. Malo-pomalo, Jeanne okreće Sophie protiv Lelièvreovih i uvlači je u tinjajuću pobunu protiv njih…
 

Ceremonija, u našim kinima distribuirana pod naslovom Izvršenje, jedno je od najsnažnijih djela kasnijeg razdoblja stvaralaštva Claudea Chabrola, ali i njegova opusa u cjelini. Riječ je o adaptaciji romana Presuda u kamenu ugledne britanske autorice krimića Ruth Rendell, inspiriranog slučajem francuskih sestara Papin, služavki koje su 1933. ubile svoje poslodavce, slučajem koji je izvršio stanovit utjecaj i na kultnu dramu Sluškinje Jeana Geneta. Chabrol je film snimio s radikalnom naturalističkom autorskom distancom, bez ikakva vidljiva moraliziranja, jednostavno nudeći opservaciju jednog slučaja u kojem je uljuđena i simpatična buržujska obitelj postala žrtvom dviju nemilosrdnih pripadnica nižih klasa, pri čemu nema izravne veze između njihove dehumanizacije i sustava koji preferira one pri društvenom vrhu.

Sophie i Jean, nositeljice hladnoće, osobito potonja, takve su kakve su zbog urođenog psihičkog pomaka, a ne klasne opresije, baš kao što su Lelièvreovi, nositelji topline, dobri ljudi neovisno o vlastitoj društvenoj privilegiranosti. U njihovu stradanju kao simbola uljuđenosti, dobronamjernosti i visoke kulture od strane mentalno reduciranih pripadnica nižih slojeva društva prisutna je doza ironije, možda i cinizma i crnog humora, a film osvaja intenzivno sugestivnom atmosferom ohlađene distance u kojoj iracionalnost i igra slučaja, kao i često kod Chabrola (njegov dug Hitchcocku), imaju značajnu ulogu.

Zvjezdani glumački ansambl blista svojim izvedbama, napose Sandrine Bonnaire i Isabelle Huppert kao Sophie i Jeanne. Ceremonija je prikazana u glavnom programu festivala u Veneciji, gdje su Bonnaire i Huppert zajednički dobile Volpi cup za najbolje glumice, film je nominiran za sedam Césara, od kojih više od pola za glumačke nastupe (jedinu nominaciju potvrdila je Huppert za najbolju glumicu), a časopis Cahiers du cinéma proglasio ga je ostvarenjem godine.  

Autor komentara: Damir Radić