Končić je Krležine balade doveo do svojevrsnog savršenstva. To je uzoran glumački napor i rezultat. Vraća poljuljanu vjeru u moć kazališta da nas istinski uzbudi i navede na razmišljanje. Končić je potvrdio dignitet umjetničkog govora na sceni, s kojim se može iskazati sve ljudsko. Poezija kao govor i govor kao poezija. To je donkihotovski juriš na banalnost, scensku ili životnu, svejedno.
Georgij Paro, Hrvatsko glumište