Ivan-Goran Vitez: SASTAVLJAMO VLADU!
Zahvaljujući djelovanju EPPO-a, vladu svako-toliko treba restrukturirati, smanjiti joj broj ministarstva i formirati samo ona imanentna nacionalnom biću, npr. Ministarstvo korupcije, Ministarstvo odgode, Ministarstvo nacionalnog zanosa… Što iskusnom Mandataru ne bi bio nikakav problem, da u državnom Vrhovniku nema tvrdog protivnika. Hoće li u sukobu ta dva prpošnika biti moguće direktno iz redova histrionske publike formirati novu vladu ili nas čeka nezapamćena parlamentarna kriza, saznajte u novom cabaretu Glumačke družine Histrion.
"Vitez je za svoju duhovitu i više nego aktualnu, a nadajmo se ne i vizionarsku predstavu "Sastavljamo vladu" (spominjanje rublja kao vladajuće svjetske, a onda i europske valute) odabrao dva odlična glumca.
Naravno, u stvarnosti, i to ne samo onoj kazališnoj i histrionskoj nego i onoj političkoj, razlika između kerempuhovskog predsjednika i lukavog premijera, premazanog svim birokratskim briselskim pomadama, zapravo i nema. Dvije su to strane iste medalje, lucidno zaključuje autor teksta i redatelj ove atraktivne predstave koja u budućnosti može još samo rasti, naravno u aktivnoj suigri s publikom koja na sceni glumi pragmatične i potrošne ministre."
Denis Derk, "Večernji list" - https://www.vecernji.hr/kultura/mandatar-i-vrhovnik-dva-su-lica-iste-medalje-koja-se-vrti-na-celu-hrvatske-1664948
"Kod ovakvih tekstova iznimno je bitno ne podcijeniti publiku, što ovdje nikako nije bio slučaj. Nisu pribjegavali klišejima i stereotipima ni u situacijama ni likovima, jer stvarne osobe na koje se referiraju i nisu takve. Čak su uspjeli pokazati da razumiju motivacije svojih likova, ma koliko oni bili negativni ili proturječni. Možda zvuči nevjerojatno, ali zadržali su objektivnost.
Autor je pokazao duboko razumijevanje političkog konteksta, donoseći različite perspektive, pa je izbjegao površnost, što je publika prepoznala i nagradila. Iskusnim i vještim glumcima nije bilo teško šarmirati i osvojiti publiku.
Predstava je obuhvaćala i recitacije, pjevanje, ples i burlesku, tzv. lake note, uz mnogo harmonike, popijevki, pa i naramak repanja, sa stihovima s nedvosmislenim porukama. Sve to ne bi bilo učinkovito bez izravne komunikacije s publikom – često su Marko i Bogdan probijali četvrti zid, pozivajući publiku da komentira, glasuje...
Dojam je bio da redatelj i nije baš imao pune ruke posla, da je sve bilo prepušteno glumcima, pa čak i stilovi i forme. Ipak, sve je to plod godina rada i organiziranosti."
Narcisa Vekić, KAZALIŠTE.hr - https://www.kazaliste.hr/index.php?p=article&id=3508
